Sljedećih tjedana na našoj stranici donosimo feljton u nastavcima pod nazivom Tisno i Tišnjani kroz stoljeća iz pera Branka Pavlova.
 
1. dio. 6. travnja 2021.
 
2. dio 12. travnja 2021.
 
 
 
 
 
 
 
 
Tisno svoj naziv duguje morskom tjesnacu uz kojega je nastao.
 
U 16. stoljeću najčešće se naziva latinskim imenom Stricto, Strictus, odnosno Stricto Murtarii (Murterski tjesnac) ali se pojavljuje i hrvatski naziv Tisno prilikom spomena jedne Tišnjanke iz obitelji Jurčević. Također, na jednoj skici naselja iz 1567. godine spominje se kao Kraj in Tischno dok se od 17. pa do početka 20. stoljeća najčešće koristi talijanski  naziv Stretto, odnosno hrvatski Tiesno. Nakon 1. svjetskog rata pa sve do 1991. godine prevladava naziv Tijesno, a onda, nakon peticije mještana, poprima današnji oblik imena - Tisno.
 
Za vrijeme francuske vladavine Dalmacijom (1797. – 1813.) ,Tisno je 1811. godine postalo općinsko središte obuhvaćajući naselja otoka Murtera te Zloselo (Pirovac), Putičanje, Dazlinu, Dubravu, Ivinj, Tribunj, Vodice, Žirje i Kaprije.
 
Kao administrativno sjedište i dobivši resurse, odnosno ustanove i urede za potrebe stanovništva, Tisno se tijekom 19. stoljeća razvijalo brže od svih ostalih mjesta u okruženju. Među ostalim, ustanovljen je carinski ured, ured financijske kontrole, otvorena je dvorazredna škola, poštanski i brzojavni ured, lučko povjerenstvo, započela je s radom obvezna šestogodišnja škola, a  serdariju, odnosno oružništvo, imalo je i prije (1781.).
 
Koliko je Tisno u to vrijeme bilo značajno općinsko središte govori i to što ga je 15. travnja 1875., na svom obilasku Dalmacije, posjetio car Franjo Josip I.
 
Biskup prvi stanovnik Tisnoga
 
Postanak i razvitak Tisnoga bio je slijed povijesnih okolnosti u kojima su važnu ulogu odigrali šibenski biskupi, odnosno Šibenska biskupija koju možemo, s velikom vjerojatnošću, nazvati utemeljiteljem mjesta, a šibenskog biskupa prvim stanovnikom.
 
Naime, na prvi do sada pronađen spomen Tisnoga kao naselja nailazimo u spisima šibenskog bilježnika Mihovila gdje u jednom ugovoru iz 1415. godine stoji da je na otoku Srimcu, u mjestu zvanom Tisno (…in insula Srimac in loco vocato Tisno…) i to u kući šibenskog biskupa Bogdana (… in habitatione domini Bogdani episcopi Sibenicensi…), ugovoreno vjenčanje između Advege, kćeri Mihovila Dragojevića, i Danijela, sina Tome Jurića… .(K. Juran: Tišnjanska matica krštenih i vjenčanih…, 2015.)
 
Bogdan Pulšić imenovan je šibenskim biskupom početkom 1402. i ovu je dužnost vršio do smrti, a pretpostavlja se, do početka 1436. godine jer se ne zna točan datum kada je preminuo. Bio je darovit različitim vještinama i za života je svojim izuzetnim znanjem poticao na katoličku vjeru. Njegovo ime vezano je i za početak izgradnje šibenske katedrale za što je sakupljao novac 26 godina (F. A. Galvani: Il Re d' armi di Sebenico, Venecija 1884.).
 
Biskupska kuća, odnosno rezidencija, nalazila se na otočnom dijelu današnjeg Tisnoga. Nismo pronašli podatke je li sagrađena prije ili nakon 1412. godine kada je Šibenik pao pod mletačku vlast koja je dio zemljišta, neposredno uz Murterski tjesnac, gdje se nalazila biskupska kuća, dodijelila Šibenskoj biskupiji. Ostali dio otoka je, inače, u to vrijeme bio u vlasništvu šibenskih plemića braće Dragojević.
 
Velika je vjerojatnost da se iz nje nadgledalo i upravljalo biskupijskim imanjima na području naselja Oštrica i Ivinj koja su bila vlasništvo biskupije, a stanovnici ovih sela kmetovi Šibenske biskupije.
 
Kuća i dvor kao i crkvica sv. Ante (sagrađena 1691.), koja je služila kao kapelica šibenskih biskupa, nalazili su se na Rudini, na mjestu velike zgrade koju je pred 2. svjetski rat sagradio trgovac Roko Meštrov, a u kojoj je od 1952. do 1998. bila osnovna škola.
 
Zbog sve češćih upada turske vojske na ovo područje krajem 15. stoljeća, Oštričani i Ivinjani  (Ivinjari) potražili su sigurnost i utočište preko morskog tjesnaca i, vjerojatno, uz  dozvolu Biskupije, započeli formiranje novog naselja koje je trajalo desetljećima kasnije.
 
Pretpostavlja se da su prvi stanovnici bili iz sela Oštrica koje se nekad nalazilo, otprilike, gdje danas prolazi cesta od uvale Luka prema Jazini. Oni su se naselili na najstarijem dijelu današnjeg Tisnoga, na Ratu, dok su Ivinjani ili Ivinjari, kako ih naziva mjesno stanovništvo, naselili središnji otočni dio Tisnoga.
 
 Do konačnog formiranja novog naselja, ako to možemo tako kazati, došlo je sredinom 16. stoljeća kada je 1548. godine ustanovljena župa Tisno, a crkva Sv. Duha, koja je sagrađena vjerojatno koju godinu ranije, bila posvećena (K. Juran).
 
                                                               
 
2. dio 

Dvije populacije, jedno naselje

Zašto je crkva posvećena Duhu svetom možda treba tražiti u činjenici da su Oštričani posebno slavili treću božansku osobu. Naime, pri crkvi Sv. Martina na Ivinju, koja je u vrijeme osnivanja Šibenske biskupije (1298.) bila župna crkva, postojala je bratovština Sv. Duha čiji su članovi većinom bili Oštričani, a uz to u crkvi se nalazio i oltar posvećen svetom Duhu kojeg su održavali članovi istoimene bratovštine.

Godine 1518. spominje se Cvitan Bačinović kao gaštald  bratovštine Sv. Duha od Oštrice, a ova bratovština je 1577. imala i svoju kuću u Tisnome.

Kod izbora titulara tišnjanske crkve, pretpostavljamo, prethodio je dogovor između dviju seoskih populacija, a presudilo je to što su Oštričani bili prvi koji su naselili Tisno i bili u većini dok su, vjerojatno, kompromisom za svog nebeskog zaštitnika izabrali svetog Martina, titulara ivinjske crkve.

Premda su Oštričani i Ivinjani (Ivinjari) nakon preseljenja činili jedno naselje, ipak, bile su to, kao što je prethodno rečeno, odvojene populacije, a posebnost se očitovala i u biranju seoskih sudaca. Naime, za razliku od drugih naselja šibenskog kraja, u kojima su se birala dva suca, u Tisnome su se birala četvorica. U jednom dokumentu 1565. godine spominju se suci „Tisnoga Ivinja“ Ante Žarković i Ive Caljinović te suci „Oštrice u Tisnome“ Vit Vučinović i Pave Bogovinović (K. Juran: Toponimija otoka Murtera, 2010.).

Ipak, bez obzira što su to bile dvije populacije, čini se da su živjeli u skladu jer, u do sada pronađenim spisima, ne nailazimo na veće prijepore između njih osim u slučaju korištenja dvaju mlinova za masline koja su se nalazila na Luci. Naime, mlinovi su zajednički korišteni ali nakon nejasnoća koliko ih tko koristi odlučeno je da populacije koriste svaka svoj mlin.

Opasnost od Turaka

Gotovo dvjesto godina, od kraja 15. stoljeća do 80-tih godina 17. stoljeća, Tišnjani i drugi stanovnici otoka Murtera živjeli su u strahu i nesigurnosti od mogućih turskih upada. Početkom 1521. Turci su spremali napad na otok iz pravca Vranskog jezera, a isto su pripremali i 50-tak godina kasnije (1572.).

Godine 1548. Turci provaljuju do Ivinja, pljačkaju i pale kuće, a stanovništvo bježi u Tisno (A. Colić: Iz prošlosti Tisnoga, 1980.).

Kada su 1573.  godine Turci i Mlečani potpisali sporazum o razgraničenju, Turcima je ostala Dazlina (koju su dvije godine ranije osvojili) Grabovci, Putičanje i Velim, a Mlečanima, uz otok Murter, pripali su još Ivinj i Zlosela (Pirovac).

Godine 1554. u Tisnome je živjela 51 obitelj, a naselje je brojilo 362 stanovnika, od čega je 221 stanovnik bio iz 30 obitelji Oštričana, a 141 stanovnik iz 21 obitelji s Ivinja.

Tridesetak godina kasnije, 1585., Tisno je imalo 467 stanovnika od čega 117 žena više nego muškaraca.  Do kraja stoljeća stanovništvo se još povećavalo pa je 1599. godine Tisno imalo 574 stanovnika. Usporedbe radi Murter je te godine brojio 470, Betina 187, a Jezera 183 stanovnika.

Ni nakon sporazuma o razgraničenju, opasnost od turskih upada na otok nije prolazila pa je u svrhu obrane u Tisnome, najvjerojatnije nedugo nakon Ciparskog rata (1570.-1573.), izgrađena obrambena kula. Za pretpostaviti je da je baš u njoj bila zatočena skupina senjskih uskoka 1589. godine. Naime, u Prospetto cronologico della storia della Dalmazia (Zadar, 1878.) nailazimo da su se te godine nakon uspjele obrane Senja od Turaka, uskoci spustili (vjerojatno brodovljem) do blizu Obbrovazzo (Obrovac) i Narente (Metković) i opljačkali okolna sela, a selo Clissa (Klis), naseljeno Turcima, zapalili. Na njihovom povratku bili su zarobljeni od Mlečana (s kojima su, također, bili u neprijateljstvu) i zatvoreni u Tisnom ali su preko noći pobjegli (…Nel ritorno sono chiusi dai Veneti nello Stretto di Morter; ma nottetempo essi fuggono…).

Ova obrambena kula vjerojatno je bila u ruševnom stanju ili na neprikladnom mjestu, jer1606. godine u izvješću nadležnima u Veneciji šibenski knez ističe kako je otok Murter od kopna udaljen svega trideset koraka te je lako gazom prijeći more koje nije dublje od jedne i pol stope. I kako je dalje naveo, otočani su spremni dati sav potrebni materijal ako Vlada dozvoli izgradnju kule za obranu. Čini se kako ovo traženje nije tada urodilo plodom jer je zahtjev za izgradnjom kule upućen i 1614. godine.

U međuvremenu, kako bi se zaštitili od osmanskih napada, Tišnjani su držali straže, kako na državnoj granici, tako i uokolo svojih polja – navodi Kristijan Juran u knjizi Tišnjanska matica krštenih… kao i to da je unatoč nemirima postojala trgovina pa i prijateljstva između osmanlija i otočana.

Kao primjer navodi kako je 1617. godine na Luku kod Tisnoga došla osmanska karavana s teretom pšenice i da je tom prigodom svećenik don Juraj Despotović osmanskom trgovcu Halilu Seferu Hodžiću (kojeg spominje i kao kućnog prijatelja) dao određenu količinu smokava za nešto pšenice.

                              

Nastavlja se…

 
 

Radno vrijeme

Ponedjeljak, utorak i petak
08,00-14,00 sati
 
 
Srijeda i četvrtak
14,00-20,00 sati
 
 
Subota
08,00-12,00 sati